O mladosti, zašto nikad ne prestaneš,
kad se uvijek vraćaš!
Nataša
Nazvala sam ovaj blog KAKO JE LIJEP OVAJ SVIJET,iako su mi najdraži stihovi na svijetu-..Nisam li pjesnik,ja sam barem patnik,i ponekad su mi drage moje rane..,što sluti na to da mi svijet i nije uvijek lijep.Ipak,duša u meni govori,često i kroz jecaj,o mogućnosti neslućene ljepote u našim postojanjima.Mojem,i vašim,koji ovo čitate.
Ponekad je uistinu teško istrgnuti iz surove svakidašnjice,pa bar u njima živjeti jedan drugačiji,produktivniji radošću,život.No,isto katkad nas ponese nadahnuće,i tad smo onakvi kakvi jesmo u najdubljoj srži svoga bića-radosni.Pa onda i na radost drugima,osim sebi.
Pjesničko biće u raskoši svog nikad ocvalog bogatstva je izreklo:Ljubav je jedina stvar na svijetu koja se umnaža kad se dijeli
…. i to će ostati nepobjediva istina,isto toliko koliko je neizbrisiva,kao sve stvari koje su napisane.
Nataša
