Just another Bosnablog.com weblog
Prvi post je neuspio.Prekrio je dio stranice.Sad valja otkriti zašto,i ukloniti grešku.
Da,svaki početak je težak.Nekome bi ovo bila sitnica,ali ja se ne znam dobro služiti
kompjuterom.A zašto?Zato jer su mi bile važnije moje rane,od svijeta tehnike.
O mladosti, zašto nikad ne prestaneš,
kad se uvijek vraćaš!
Nataša
Nazvala sam ovaj blog KAKO JE LIJEP OVAJ SVIJET,iako su mi najdraži stihovi na svijetu-..Nisam li pjesnik,ja sam barem patnik,i ponekad su mi drage moje rane..,što sluti na to da mi svijet i nije uvijek lijep.Ipak,duša u meni govori,često i kroz jecaj,o mogućnosti neslućene ljepote u našim postojanjima.Mojem,i vašim,koji ovo čitate.
Ponekad je uistinu teško istrgnuti iz surove svakidašnjice,pa bar u njima živjeti jedan drugačiji,produktivniji radošću,život.No,isto katkad nas ponese nadahnuće,i tad smo onakvi kakvi jesmo u najdubljoj srži svoga bića-radosni.Pa onda i na radost drugima,osim sebi.
Pjesničko biće u raskoši svog nikad ocvalog bogatstva je izreklo:Ljubav je jedina stvar na svijetu koja se umnaža kad se dijeli
…. i to će ostati nepobjediva istina,isto toliko koliko je neizbrisiva,kao sve stvari koje su napisane.
Nataša
